Help
Options
Didn't know it?
click below
click below
Knew it?
click below
click below
Don't Know
Remaining cards (0)
Know
retry
shuffle
restart
0:00
Embed Code - If you would like this activity on your web page, copy the script below and paste it into your web page.
Normal Size Small Size show me how
Normal Size Small Size show me how
Socijalna psih
Uvod u socijalnu psihologiju, socijalna kognicija, socijalna percepcija...
| Question | Answer |
|---|---|
| Implicitna teorija ličnosti | Vrsta sheme za zaključivanje kakva je netko osoba, a sastoji se od naših ideja o tome koje se osobine ličnosti pojavljuju zajedno. |
| FUNKCIJA implicitne teorije ličnosti | Pomaže nam da brzo stvorimo dojmove o drugim ljudima na osnovi samo nekoliko informacija koje imamo o njima - praznine popunimo osobinama koje smatramo da su povezane s ovima o kojima smo primili informaciju |
| Uloga kulture - Kulturalnu različitost implicitnih teorija istraživali su: | Hoffman i suradnici (1986) |
| Istraživanja kulturalne različitosti ITL pokazala su da: | Različite kulture imaju različite ideje o tipovima ličnosti |
| Razlika ITL zapadnih kultura i Kineza | U zapadnim kulturama postoji umjetnički tip ličnosti, dok Kinezi nemaju shemu o takvoj osobi, ali imaju shi gu - svjetovnu osobu, odanu svojoj obitelji, vješta u soc. odnosima i pomalo rezervirana |
| Pri stvaranju dojmova se prvotno služimo: | Neverbalnim ponašanjem i implicitnim teorijama ličnosti |
| Atribucijska teorija | Opisuje kako ljudi objašnjavaju uzroke vlastitog ponašanja i ponašanja drugih ljudima |
| Osnovna ideja atribucije uzroka | Ljudi tumače događaje u terminima njihovih uzroka i da ta tumačenja imaju značajnu ulogu u determiniranju reakcija na te događaje |
| Otac atribucijske teorije | Heider |
| Heider je predložio jednostavnu podjelu objašnjenja koje ljudi daju na: | Internalne i eksternalne atribucije |
| Heider je uočio da smo skloni donositi atribucije koje su: | Internalne |
| Kelley je razvio teoriju atribucije (1967) koja se usmjerila na prvi korak socijalne percepcije: | kako ljudi odlučuju hoće li donijeti internalnu ili eksternalnu atribuciju? |
| Prema teoriji atribucije postoje tri vrste informacija: | 1. Konsenzus 2. Distinktivnost 3. Konzistencija |
| Informacija o konsenzusu | Kako se drugi ljudi, osim izvođača, odnose prema objektu |
| Informacija o distinktivnosti | Izvođačevo ponašanje prema drugim objektima |
| Informacija o konzistentnosti! | Kako se izvođač odnosio prema objektu tijekom vremena i u različitim situacijama |
| Model kovarijacije - postoje dvije iznimke Kelleyjevog modela: | 1. Ljudi se ne koriste informacijom o konsenzusu toliko koliko Kelley predviđa 2. Ljudi nemaju uvijek relevantne informacije koje su im potrebne o sve tri dimenzije |
| Model kovarijacije prikazuje ljude kao: | Istražitelje koji o ljudskom ponašanju zaključuju sustavno i logički |
| Ali ljudi nisu toliko logični kod prosudbi o drugima iz tri razloga: | Iskrivljuju informacije zbog samopoštovanja, oslanjaju se na mentalne prečace i atribucije su ponekad jednostavno pogrešne zbog pristranosti ili pogreški |
| Osnovna atribucijska pogreška | Sklonost ljudi da precjenjuju stupanj u kojem je nečije ponašanje određeno unutarnjim, dispozicijskim uzrocima i podcjenjuju ulogu situacijskih uzroka |
| Jedan od razloga osnovne atribucijske pogreške | Opažači usmjeravaju svoju pažnju na izvođače, dok su im situacijski uzroci izvođačevog ponašanja manje istaknuti |
| U objašnjavanju osnovne atribucijske pogreške pomaže i informacija na koju je usmjerena čovjekova pažnja tj.: | Perceptivna istaknutost |
| Osnovna atribucijska pogreška je nusproizvod i heuristike: | Pomaka s uporišta |
| Proces atribuiranja u dva koraka (Gilbert, 1989,1991,1993) | Ako ljudi zastanu na prvom koraku (jer su umorni, ometeni ili nemotivirani) vjerojatnije će počiniti osnovnu atribucijsku pogrešku |
| Efekt reflektora | Javlja se kada ljudi precjenjuju stupanj u kojem drugi ljudi primjećuju njihovo ponašanje i izgled |
| Razlika izvođač/promatrač | Odstupanje od osnovne atribucijske pogreške je sklonost da ponašanje drugih ljudi vidimo kao odraz njihovih osobina, dok se prilikom objašnjavanja vlastitog ponašanja više oslanjamo na ulogu situacije. |
| Atribucije u vlastitu korist | Naglašavaju internalne uzroke za objašnjavanje vlastitog uspjeha i okrivljuju eksternalne uzroke za neuspjeh. |
| Razlozi atribuiranja u vlastitu korist: | - Očuvanje samopoštovanja - Kako bismo sačuvali sliku koju drugi imaju o nama - Ljudi posjeduju informacije o svom ponašanju čime se mogu očekivati pozitivni ishodi, ali i ne negativni ishodi |
| Obrambene atribucije | Objašnjenja za ponašanje ili događaje kojima se izbjegava osjećaj ranjivosti ili smrtnosti - NEREALISTIČNI OPTIMIZAM i VJEROVANJE U PRAVEDAN SVIJET |
| Nerealistični optimizam | Oblik obrambene atribucije pri kojem ljudi misle da će se dobre stvari vjerojatnije dogoditi njima nego drugima, a da će se negativni događaji prije dogoditi drugima nego njima |
| Vjerovanje u pravedan svijet | Oblik obrambene atribucije na osnovi kojeg ljudi pretpostavljaju da se loše stvari događaju lošim ljudima, a dobre stvari dobrima. |
| Zbog čega su zapadnjaci skloniji počiniti osnovnu atribucijsku pogrešku nego istočnjaci? | U individualističkim kulturama ljudi se odgajaju tako da preferiraju dispozicijske atribucije, dok kolektivističke kulture naglašavaju pripadnost grupi, međuzavisnost i konformiranje grupnim normama. |
| Naši dojmovi su pogrešni zbog: | 1. mentalni prečaca (osnovna atribucijska pogreška) 2. oslanjanja na pogrešne implicitne teorije ličnosti |
| Naši nam dojmovi izgledaju točni zbog toga što: | 1. Obično vidimo ljude u ograničenom broju situacija 2. Ljudi stvaraju samoispunjavajuća proročanstva o drugima 3- Primjećujemo da se mnogi slažu s nama |
| Znanstvena disciplina uključuje: | Sistematično opažanje, opisivanje, mjerenje |
| Klasična Allportova definicija (1985) socijalne psihologije: | Znanstvena disciplina koja proučava kako stvarna ili zamišljena prisutnost drugih ljudi utječe na naše misli, osjećaje i ponašanje |
| 2 važna obilježja socijalne psihologije: | - Proučava subjektivne situacije - Temelji se na eksperimentalnom pristupu |
| Prvi socio-psihologijski eksperiment (1897) provodi: | Triplett |
| U razdoblju 1930-1950 prva istraživanja konformizma su provodili: | Sherif i Asch |
| Prve udžbenike su napisali: | McDougall (1908), Ross (1908) i Allport (1924) |
| Glavne teme u socijalnoj psihologiji: | Spoznaja, utjecaji i odnosi |
| Dvije ključne razlike socijalne psihologije i drugih druš. znanosti: | Razina analize i što pokušavaju objasniti (cilj) |
| Razina analize u soc. psihologiji | Koji je to psihološki proces koji izaziva određeno ponašanje u danoj situaciji? |
| Cilj socijalne psihologije | Otkriti univerzalna svojstva ljudske prirode koja čine svakoga, bez obzira na socijalnu klasu ili kulturu, podložnim soc. utjecaju |
| Razlika soc. psihologije i psihologije ličnosti | Psiholozi ličnosti usmjeravaju svoju pažnju na individualne razlike - značajke ljudskih ličnosti koje ih čine različitima od drugih ljudi |
| Čovjekovi osnovni motivi | Konstrukcije |
| Dva motiva od primarne važnosti su: | Potreba da o sebi imamo dobro mišljenje i potreba da budemo točni |
| Socijalna kognicija | Kako ljudi misle o sebi i socijalnom svijetu, točnije, ako ljudi odabiru, tumače, pamte i koriste socijalnu informaciju. |
| Ostali motivi su: | Biološki nagoni Strah, obećana ljubav, usluge (soc. razmjena) Potreba za kontrolom |
| Izvori hipoteza: | Inspiracija iz ranijih teorija i istraživanja Hipoteze temeljene na osobnim opažanjima |
| Metode se mogu podijeliti u tri vrste: | Metoda opažanja, korelacijski pristup i eksperimentalni pristup |
| Cilj metode opažanja: | Opisati kakva je određena grupa ljudi ili neki oblik ponašanja |
| Može provesti u mnogo različitih oblika, ovisno o tome: | 1. što istraživače zanima 2. koliko su uključeni ili udaljeni od ljudi koje opažaju i 3. koliko žele kvantificirati ono što opažaju |
| Metoda opažanja može biti: | Opažanje u stvarnom životu (etnografija) Analiza arhivske građe |
| Ograničenja metode opažanja: | 1. određene vrste ponašanja je teško opažati jer se javljaju RIJETKO ili u privatnosti 2. ograničena na određenu grupu ljudi, sredinu i oblik aktivnosti |
| Korelacijski pristup | Postupak sustavnog mjerenja dviju varijabli i određivanja odnosa među njima |
| Korelacijski pristup čestu se koristi u: | Anketama |
| Prednosti ankete: | 1. Omogućuju prosudbu u odnosu među varijablama koje je teško opažati 2. Mogućnost zahvaćanja reprezentativnih dijelova populacije |
| Nedostaci ankete: | 1. Pogreške u odabiru uzroka 2. Iskrenost u odgovaranju sudionika |
| Važno ograničenje korelacijskog pristupa: | Ne govori nam ništa o uzročno-posljedičnoj vezi |
| Metoda eksperimenta | Metoda u kojoj istraživač slučajno raspoređuje sudionike u različite situacije i osigurava da su te situacije istovjetne osim po NZV |
| Prije samog istraživanja, od sudionika istraživači mogu dobiti: | Pristanak obaviještenih sudionika |
| Obmana | Zavaravanje sudionika u pogledu prave svrhe istraživanja ili događaja koji će se zapravo dogoditi |
| Kada se koristi obmana mora se provesti: | Objašnjenje s razuvjeravanjem |
| Šest osnovnih pravila za zaštitu sudionika (APA-I) - prvi dio | 1. Poduzeti potrebne korake kako bi se izbjeglo nanošenje štete sudionicima 2. Dok se planira istraživanje, procijeniti njegovu etičku prihvatljivost 3. Prije početka istraživanja, objasniti sudionicima svrhu istraživanja i dobiti njihov pristanak |
| Šest osnovnih pravila za zaštitu sudionika (APA-I) - drugi dio | 4. Obmana se može koristiti samo ako ne postoje drugi načini za provjeru hipoteza i samo ako Etičko povjerenstvo institucije presudi da se sudionici izlažu nepotrebnom riziku. 5. Upoznati sudionike da mogu odustati u bilo kojem trenutku. 6. Povjer. pod. |
| Dvije vrste istraživanja: | Temeljna i primijenjena |
| Cilj temeljnih istraživanja: | Pronaći najbolji odgovor na pitanje zašto se ljudi ponašaju onako kako se ponašaju, zbog čiste intelektualne znatiželje |
| Cilj primijenjenih istraživanja: | Riješiti određeni socijalni problem (ublažavanje rasizma, zaustavljanje širenja AIDS-a) |
| Kontrolirano mišljenje | Ponašanje koje je voljno, namjerno, svjesno i u koje se ulaže napor. |
| Ljudi se upuštaju u kontrolirano mišljenje kada: | 1. motivirani da pažljivo analiziraju neku poruku 2. imaju mentalni kapacitet da to čine |
| Potiskivanje misli | Pokušaj da se izbjegne razmišljanje o nečemu što nas muči, a što ćemo i tako uskoro zaboraviiti |
| Kod istraživanja o ovom fenomenu, studenti nisu smijeli razmišljati o: | Velikom bijelom medvjedu |
| Tri vrste efekata vezanih uz potiskivanje misli: | 1)Povećana učestalost misli vezanih za objekt nakon razdoblja potiskivanja m 2)Neposredna navala misli vezanih uz objekt odmah nakon zadatka potisk. 3)Intenzifikaciju intruzija tijekom potiskivanja |
| Tri teorijska objašnjenja potiskivanja misli: | 1. Povezanost s distraktorima 2. Teorija ironičnog procesiranja 3. Sprečavanje u postizanju cilja |
| Povezanost sa distraktorima | Sudionici u potiskivanju misli koriste različite disktraktore kojima odvraćaju pozornost od zabranjene misli - stvaraju se asocijacije između neželjeni misli i distraktora - povećana učestalost misli nakon potiskivanja |
| Prema teoriji ironičnog procesiranja, potiskivanje misli se sastoji od dva procesa: | Motrenja (relativno automatski) i djelovanja (relativno kontrolirani) |
| Sprečavanje u postizanju cilja - oporavak misli proizlazi iz: | Motivacije da se postignu ciljevi u kojima smo spriječeni - ova ideja se oslanja na Zeigarnik učinak-motiviranu ustrajnost |
| Wegner i Zanakos (1994) su razvili mjeru samoiskaza sklonosti potiskivanja misli: | White Bear Supression Inventory |
| Zamišljanje što je moglo biti | Mijenjanje nekog aspekta događaja u mislima na alternativne verzije prošlosti |
| Ako se radi o mišljenju koje je evaulacijski bolje od stvarnosti, radi se o: | Uzlaznom zamišljanju što je moglo biti (90% od svih zamišljanja) |
| Ako se u zamišljanju postave okolnosti koje su gore od stvarnosti, radi se o: | Silaznom zamišljanju što je moglo biti (10%) |
| Štetno i korisno kod uzlaznog zamišljanja: | Štetno: pobuđuje neugodne osjećaje Korisno: može usmjeravati buduće ponašanje |
| Silazna usporedba pobuđuje pozitivne afekte jer: | Povećava naše samopoštovanje |
| Roese (1997) navodi da postoje dvije faze stvaranja zamišljanja što je moglo biti, a to su: | Aktivacija i Sadržaj |
| Odrednice u fazi aktivacije: | 1. Negativni afekt (tuga,...) 2. Percipirana blizina ishoda: temporalna fiizička udaljenost numerička blizina |
| Percipirana blizina je izgleda ključna odrednica aktivacije: | Silaznog zamišljanja što je moglo biti |
| Glavna odrednica sadržaja zamišljanja što je moglo biti je: | Normalnost (norma) |
| Pogreške kod kontroliranog mišljenja mogu se ispraviti tako da: | 1. Tražimo od ljudi da razmisle o stajalištu drugačijem od njihovog 2. Poučimo ljude nekim osnovnim statističkim i metodološkim načelima |
| Teorija neusklađenog pojma o sebi - prema ovoj teoriji, ljudi osjećaju nelagodu kada: | Stvarno ja (doživljaj onoga što stvarno jesu) nesukladan osobnim standardima ili traženom pojmu o sebi, odnosno idealnom ja i traženom ja |
| Teorija samodokazivanja | Pretpostavlja da ljudi, kada dožive PRIJETNJU važnom aspektu svog pojma o sebi ili identitetu, postaju vrlo motivirani da potraže neku vrstu SOCIJALNOG PRIZNANJA ovog identiteta. |
| Temeljna pretpostavka Tesserove teorije održavanja vlastite vrijednosti | Ponašanje drugog pojedinca može ugroziti naš pojam o sebi, a stupanj ugroženosti određen je BLISKOŠĆU s drugim pojedincem i osobnom VAŽNOŠĆU ponašanja |
| Teorija samoafirmacije | Pretpostavlja da će ljudi smanjiti utjecaj prijetnje pojmu o sebi koja izaziva disonancu usmjeravajući se na DRUGE ZADATKE i potvrđujući svoju stručnost na dimenzijama nepovezanih s prijetnjom. |
| Samoafirmacija se javlja kada je ugroženo naše: | Samopoštovanje |
| Kod osoba s visokom razinom samopoštovanja, samoopravdavanje se javlja u svrhu: | Samoodržavanja |
| Moguće je da se samoopravdavanje javlja u manje individualističkim društvima, ali je češće izazvano: | Situacijama u grupi |
| Kognitivna disonanca | Osjećaj nelagode uzrokovan izvođenjem postupaka koji su suprotni našem uobičajenom (pozitivnom) poimanju sebe |
| Otac teorije kognitivne disonance (1957) | Leon Festinger |
| Disonanca je najsnažnija i najviše uznemiruje kada se: | Ljudi ponašaju tako da ugrožavaju sliku o samima sebi |
| Tri osnovna načina smanjivanja kognitivne disonance: | 1)Mijenjanjem ponašanja kako bismo ga uskladili s nesukladnom spoznajom 2) Pokušajem opravdavanja ponašanja promjenom jedne od nesukladnih spoznaja 3) Pokušajem opravdavanja ponašanja dodavanjem novih spoznaja |
| Zamka racionalizacije | Mogućnost da smanjenje nesklada proizvede slijed samoopravdavanja koja naposljetku rezultiraju lancem nerazumnih i nemoralnih postupaka |
| Disonanca nakon odluke - smanjuje se na način da se: | Naglašava privlačnost odabrane mogućnosti te podcjenjuju odbačene mogućnosti |
| Trajnost i neopozivost odluke objašnjava tehnika: | Niska lopta (iluzija neopozivosti) |
| Opravdavanje truda | Sklonost pojedinaca da povećavaju svoju naklonost prema nečemu što su se jako trudili postići |
| Nećemo osjetiti disonancu za neiskreno ponašanje kada imamo: | Vanjsko opravdanje - objašnjenje za disonantno ponašanje koji se nalazi izvan osobe (nagrada/kazna) |
| Kada nemamo dovoljno vanjskih opravdavanja, dolazi do kognitivne disonance, unutarnjeg opravdanja te fenomena koji se zove: | Zagovaranje suprotnih stavova - iznošenje mišljenja koji je suprotan privatnom vjerovanju osobe |
| Ben Franklin efekt | Oosba koja nam se prvotno ne sviđa će nam se više sviđati nakon što joj napravimo uslugu |
| Heuristike koristimo kada: | - nemamo shemu o nečemu - postoji previše shema koje bi se mogle primijeniti |
| Tri najvažnije heuristike: | Heuristika reprezentativnosti Heuristika dostupnosti Heuristika pomaka s uporišta |
| Heuristika reprezentativnosti | Mentalni prečac kojim ljudi klasificiraju nešto s obzirom na to koliko je slično našoj predodžbi o tipičnom slučaju - prosuđuju relevantnost koja producira procjenu VJEROJATNOSTI |
| Problem heuristike reprezentativnosti | Zanemaruje informacije o relativnoj zastupljenosti |
| Heuristika dostupnosti | Služi za procjenu vjerojatnosti ili učestalosti događaja na temelju toga kako se brzo možemo DOSJETITI nekih primjera ili asocijacija |
| Čimbenici koji utječu na točnost heuristike dostupnosti | Pristranosti traženja informacija Pristranosti dosjećanja Lakoća kojom nešto možemo zamisliti |
| Heuristika pomaka s uporišta | Mentalni prečac u kojem ljudi koriste neku polaznu, uporišnu točku i zatim je prilagode kako bi došli do finalnog zaključka |
| Kada ljudi generaliziraju iz uzorka informacija za koje se zna da su pristrane, radi se o: | Korištenju pristranog uzorka |
| Razvoj socijalne kognicije započeo je s: | Gestalt psihologijom |
| Temelj za pristup shema su postavili Solomon Asch i Fritz Heider s: | Konfiguracijskim modelom formiranja impresije o drugima (Asch, 1946) Teorijom socijalne konfiguracije koja proizvodi psihološku ravnotežu (Heider, 1958) |
| Sheme | Spoznajne strukturirane cjeline koje ljudi stvaraju kako bi organizirali svoje znanje o socijalnom svijetu vezano uz neku temu ili podrućje, i koje utječu na informacije koje ljudi uočavaju, o kojima misle i koje pamte |
| Vrste socijalnih shema | Sheme o drugim ljudima, sheme o nama samima, sheme o socijalnim ulogama, sheme o događajima ili skripte |
| Funkcije shema - one pomažu u: | Organizaciji informacija i smanjenju višeznačnosti |
| Shemu utječu na tri osnovna procesa: | Pažnju, kodiranje i prizivanje |
| Dva ključna principa po kojima primjenjujemo sheme | Dostupnost radi osobne povijesti i dostupnost radi udešenosti |
| Sheme se razvijaju na dva načina: | Socijalnom interakcijom i pukim razgovorom |
| Samoispunjavajuće proročanstvo | Slučaj kada ljudi imaju očekivanje o tome kakva je druga osoba, što utječe na njihovo ponašanje prema toj osobi, što izaziva da se ta osoba ponaša u skladu s početnim očekivanjima čineći tako da se očekivanja pokažu istinitima. |
| Tri modela koja objašnjavaju promjenu shema: | 1. Model računovodstva (postepeni proces) 2. Model konverzije (revizija je masovna i iznenadna) 3. MODEL PODTIPOVA (podkategorije koje ne odgavaraju shemama) |
| Kritika i nedostaci pristupa shema | 1. Samo drugi naziv za stereotipe, stavove... 2. Koncept je nejasan i loše deifniran 3. Koncept obeshrabrio istraživanje promjene sheme zbog pretp. stabilnosti - ipak nisu tako stabilne 4. Povezuje se s neizbježnošću (ljudi ipak imaju kontrolu) |
| Socijalna percepcija proučava: | kako stvaramo dojmove i donosimo zaključke o drugim ljudima |
| Neverbalna komunikacija se odnosi na: | Slanje i primanje misli i osjećaja putem neverbalnog ponašanja (60% sve komunikacije) |
| Definicija neverbalnog ponašanja uključuje: | Facijalne ekspresije, položaj tijela ili pokret, dodir, ton glasa, pogled, geste |
| Funkcije neverbalnog ponašanja: | Izražavanje emocija, otkrivanje stavova, odražavanje osobina ličnosti, reguliranje verbalne komunikacije |
| Mikro razina neverbalnog ponašanja se odnosi na: | Individualna ponašanja tj. neverbalne znakove (osmijeh, dizanje obrve...) |
| Makro razina neverbalnog ponašanja su: | Konstelacije ponašanja koje imaju šire psihologijsko značenje (pokazivanje topline, dominacije...) |
| Dvije važne teorije o neverbalnoj produkciji | Teorija neverbalnog propuštanja i teorija neverbalnog utjecaja |
| Osnovna postavka teorije neverbalnog propuštanja: | Neverbalno ponašanje otkriva emocije (Darwin) - izrazi lica su pod izravnim utjecajem specifičnih emocija što je neovisno o kulturi (evolucijski temelji) |
| Teorija neverbalnog utjecaja | Sugerira da svi oblici neverbalne komunikacije primarno služe za podržavanje INTERESA onoga tko izražava neverbalno ponašanje (koje pokazuje signale o nadolazećem ponašanju) |
| Kod teorije neverbalnog utjecaja, utjecaj se očituje u tome što neverbalno ponašanje pokazuje: | Signale o nadolazećem ponašanju onoga tko ga izražava |
| Četiri tipa "uvjetnog automatizma" | - Kontrolabilnost (svj. regulacija procesa) - Intencionalnost (svj. započimanje) - Učinkovitost (stupanj kogn. resursa) - Svjesnost (subjektivno znanje o procesima) |
| Primjeri nenamjernosti i nekontrolabilnosti neverbalnog ponašanja | Crvenjenje od nelagode, dizanje obrva u strahu, Duchenne osmijeh |
| Dvije najznačajnije individualne razlike u produkciji neverbalnog ponašanja: | Ekspresivnost i spol |
| Kultura znatno utječe na neverbalno ponašanje, što se osobito odnosi na: | Geste (ambleme) |
| Dva teorijska pristupa kod neverbalne percepcije i prosudbe | Model leće (neverb. znakovi u izolaciji) i socio-ekološki pristup (nekoliko modaliteta istovremeno te obrasci višeg reda neverb. znakova) |
| Inteligencija u neverbalnoj prosudbi je osobito značajna u tri područja: | 1) Otkrivanja obmane 2) Prepoznavanja emocija 3) Individualnih razlika |
| Pojedinci mogu pokazivati izraženu socijalnu inteligenciju tako da: | a) uspješno obmanjuju druge b) uspješno otkrivaju obmanjivanje |
| Iako to nije slučaj kod otkrivanja obmane, ljudi su izuzetno točni u : | Prepoznavanju emocija (i slijepi ljudi!) |
| Što se tiče spolnih razlika, u tumačenju neverbalnog ponašanja su točniji/e: | Žene ;) |
| U psihopatologiji, smanjena sposobnost tumačenje neverbalnog ponašanja karakterizira osobe s ovim poremećajima: | Autistični poremećaj, Shizofrenija, Antisocijalni poremećaj |
| Postoje dva aspekta "sebe": | 1. Pojam o sebi - spoznati aspekt sebe, sadržaj, naše znanje o tome tko smo 2. Svijest o sebi - spoznajni aspekt, sam čin razmišljanja o sebi |
| Razlika pojma o sebi kod djece i adolescenata (te starijih) | Dječji pojam o sebi je konkretan i odnosi se na jasne, lako uočljive karakteristike, dok sa sazrijevanjem se više naglašavaju psihološka stanja |
| Tri važne funkcije pojma o sebi | 1. Organizacija - tumačenje i dosjećanje informacija 2. Emocionalna - pomaže kod emocionalnih reakcija 3. Izvršna - kontrola nad našim postupcima (SAMOKONTROLA) |
| Pojam o sebi je kao mišić i uspjeh u samokontroli ovisi o tome koliko: | - je umoran - ojačan vježbom |
| Razlika kratkoročnog i dugoročnog jačanja pojma o sebi vježbom | Kratkoročno - iscrpljivanje vlastitih snaga otežava provođenje samokontrole Dugoročno - vježbanje samokontrole ojačava i pojačava izdržljivost |
| Žene su više usmjerene na svoje bliske odnose, odnosno imaju veću: | Međuzavisnost o odnosu |
| Muškarci su više usmjereni na svoju pripadnost većim grupama, dakle imaju veću: | Kolektivnu međuzavisnost |
| Kulturalna razlika pogleda na sebe | U mnogim zapadnim kulturama ljudi imaju nezavisan pogled na sebe, dok u azijskim kultura je on međuzavisan |
| Introspekcija | Proces kojim ljudi zahvaćaju sebe iznutra kako bi proučili vlastite misli, osjećaje i motive |
| Dvije zanimljive činjenice o introspekciji: | 1) Ljudi provode vrlo malo vremena razmišljajući o sebi 2) I kad se posvete introspekciji, razlozi za osjećaje mogu ostati skriveni od svjesne spoznaje |
| Prema teoriji svijesti o sebi, kada svoju pažnju usmjerimo na sebe (posvetimo se introspekciji), mi vrednujemo i uspoređujemo: | Svoje trenutno ponašanje sa svojim unutarnjim standardima i vrijednostima |
| Kauzalne teorije | Teorije o uzrocima vlastitih osjećaja i ponašanja - često ih učimo u svojoj kulturi |
| Kod introspekcije ne znamo uvijek točno zašto se tako osjećamo , pa nam na pamet dolaze razlozi koji zvuče: | Plauzibilno (oni ne moraju biti pravi razlozi, čak i mogu promijeniti stav) |
| Bemova (1972) teorija samopercepcije | Kada su naši stavovi i osjećaji nejasni ili višeznačni, zaključujemo o njima opažajući svoje PONAŠANJE i situaciju u kojoj se ono javlja. |
| Intrinzična motivacija - želja za nekom aktivnošću zato štu njoj uživamo ili nam je zanimljiva, a ne zbog nagrada | Ekstrinzična motivacija - želja za nekom aktivnošću zbog vanjskih nagrada ili pritisak |
| Kada se zamjeni intrinzična motivacija ekstrinzičnom, ljudi izgube interes za aktivnost te dolazi do: | Efekta suvišnog opravdanja - kada ljudi smatraju da je njihovo ponašanje izazvano privlačnim vanjskim razlozima, a pritom podcjenjuju intrinzične razloge |
| Efekt suvišnog opravdanja se može izbjeći na dva načina: | 1) Nagrade će umanjiti zanimanje samo ako je ono u početku bilo VELIKO 2) Ako se ljudima daju nagrade ovisne o učinku |
| Schachterova (1964) teorija emocija se naziva dvofaktorska jer razumijevanje naših emocionalnih stanja zahtijeva dva koraka: | 1) Moramo osjetiti emocionalno uzbuđenje 2) Moramo potražiti prikladno objašnjenje ili značenje tog uzbuđenje |
| Teorija socijalne usporedbe Leona Festingera (1954) | Ljudi spoznaju kakve su njihove sposobnosti ili stavovi uspoređujući se s drugim ljudima |
| Prema teoriji socijalne usporedbe, upuštamo se u socijalnu usporedbu u dva slućaja: | 1) Kada ne postoje objektivni standardi i kada osjećaju određenu nesigurnost 2) Ljudi imaju prirodni nagon da se usporede sa svakim što se nalazi oko njih |
| S kim ćemo se uspoređivati ovisi o tome što nam je cilj: | - Za točnu procjenu uspoređujemo se s nama sličnima - Kada nam treba informacija o tome čemu težiti - uzlazna socijalna usporedba - Kada želimo popraviti sliku o sebi, uspoređujemo se s lošijima od nas - silazna socijalna usporedba |
| Samopredstavljanje | Pokazivanje kakvi smo ili kakvi bismo željeli da drugi vjeruju da jesmo, kroz svoje riječi, neverbalnu komunikaciju i postupke |
| Dvije strategije samopredstavljanja | 1) Umiljavanje - upotreba laskanja i pohvala kako bismo se svidjeli drugoj osobi 2) Samoopterećivanje - kada ljudi sami sebi postavljaju prepreke kako bi imali spremno opravdanje |
| Dva načina samoopterećivanja | 1) Najekstermniji oblik - stvaranje prepreka koje smanjuju vjerojatnost uspjeha te koje se mogu kriviti u slučaju neuspjeha 2) Smišljanje spremnih izgovora u slučaju neuspjeha |
Created by:
Claire Routersky
Popular Social Studies sets